“Outsourcing” je engleska riječ koja se na našem jeziku najčešće prevodi kao “izdvajanje”. To je model ugovaranja u kojem pravna lica radi poboljšanja produktivnosti ustupaju određene, uglavnom sporedne poslove (non-core), vanjskim preduzećima koja se njima bave.
Tražeći način kako efikasno smanjiti troškove, preduzeća već decenijama koriste outsourcing kao svojevrsnu strategiju upravljanja troškovima.
Outsourcing može omogućiti korištenje najboljih stručnjaka i praksi koji se uklapaju u projekt ili budžet bilo koje vrste i prema potrebi. Management se fokusira na osnovnu djelatnost i strategije, te prepušta brigu o upravljanju i radu na projektima nekom drugom. Zapošljavanje stručnjaka je dug i skup proces, ukoliko su potrebe za stručnjakom dugoročnog karaktera i imaju ekonomsku opravdanost onda je zapošljavanje rješenje. Međutim ako je potreba za stručnjakom privremenog karaktera onda je Outsourcing prednost, jer lakše je definisati saradnju sa vremenski ograničenim rokom nego prekinuti radni odnos.
Outsourcing također donosi i znatne uštede vremena, ne gubite vrijeme na obuku, angažujete toliko stručnjaka koliko je potrebno kako bi se projekat ili posao obavili u što kraćem roku.
Anketa provedena od strane američke Society for Human Resource Management, istakla je sljedeće razloge za outsourcing:
26% uštede novca;
23% fokusiranje na strategiju;
22% poboljšanje kompetentnosti;
18% nedostatak iskustva;
17% nudi usluge koje se inače ne bi ponudile.
Ukupni broj ispitanika koji podržavaju outsourcing je iznosio 53%.
Na kraju, outsourcing nije samo koristan u smanjenju troškova i uštedi novca već čini pojedine zadatke bržim i efikasnijim, omogućava penetraciju tržišta brže od konkurencije, maksimizira fleksibilnost radne snage i omogućava pristup vrhunsko kvalificiranim radnicima. To ga čini jednim od najznačajnijih poslovnih trendova današnjice.
